Monday, January 19, 2015

Ispiti, u imeničnom obliku

-Instalacion termica...

Taman sam bila negde na sred konstruisanja ovog teksta u glavi kad me ova sintagma nekako konektovala sa stvarnošću časa kome sam prisustvovala. Ne ide mi tako loše da delujem zainteresovana za temu, dok sam mislima negde on-line. A prošli put su me recimo tako prekinuli u sred spremanja musake.

Ženstvena tabla

Fokusirala sam se na kazaljke sata iznad table, koje su se vukle kao pospane kornjače. Ovde na Majorci ne zvoni. Čas se završava kad profesor kaže. Je l' ste se i vi ježili od te rečenice? E pa ovde se ona uopšte ne izgovara. Podrazumeva se.

Ne volim da se pretvaram da pratim. Pratim ili sam u najboljem slučaju samo mislima odsutna udubljena u mail, sms, knjigu, svesku. No i što se toga tiče ovde su stvari malo drugačije. Predmet koji slušam je na katalonskom, ali su profesori dovoljno bili obzirni da pričaju španski, pa reših da bar odglumim malo obzirnosti.

Nisam ja u startu znala da ću imati predavanja ovde na bilo kom drugom jeziku sem englekog. Kada smo primljeni dobili smo informaciju da je na našem departmanu na engleskom samo tri predmeta, a ostali na španskom i katalonskom. Premala prepreka za prelepu Majorku.

Nije pačja škola, samo okolina UIB-a (Universitat de les Illes Balears)

S obzirom mi se neki časovi na fakultetu poklapaju sa časovima španskog, otišla sam jednom prilikom na konsultacije da nadoknadim propušteno. Profesor, Aca, ja i google translate. Nakon dva i po sata uviđajnosti i truda profesora da nam sve lepo objasni, skoro pa da mi je trebao kompas da se orijentišem u hodniku.

-Je l' češ da spremaš nešto za ispit u utorak?
-Hoću, hoću...evo treću oblast prelazim.
-Mislim da nisi dobro razumela pitanje.
-Aa to...Aco, brate, bedara...zamisli uhvati me da prepisujem a oko mene klinci '95 godište. Mnogo bi mi bilo neprijatno.
Male čari ispita u jutarnjem terminu

Imala sam taj luksuz da biram predmete koji mi se sviđaju i ne marim za poene i administraciju posle, hoće li moj fakultet da ih prizna ili ne. A taj luksuz značio je da ponekad sedim s brucošima i radim vežbu.

Da, da. Lepo ste pročitali. I ovde se ljudi time bave. Mada su reakcije kad sam rekla da idem na Majorku da studiram često bile: "Tamo se studira?!", sa toliko neverice da sam se dvoumila da li da za naslov ovog teksta stavim "Šokantno! Studentkinja otišla na Majorku na Erasmus i nećete verovati šta je tamo doživela (+FOTO)".

Studira se. I to poprilično. Ponekad u tolikoj meri da kolege bez ustručavanja jedu na časovima, da povrate dušu. Ni u španskom bontonu ovo ne stoji pod naslovom "ovako treba". Međutim, niti se profesori bune, niti se studenti pridržavaju bontona.

Mada bi možda trebalo zakonski zabraniti to. Ovde se  ponekad takve debate vode, da može čovek lako da se zagrcne. Evo baš iz ovog predemeta kome prisustvujem sa inspiracijom za blogovanje, radimo neki projekat. Ponekad imam osećaj kao da sam u kompaniji, na sastanku, dok dva studenta vode čas a ostali diskutuju o problemima i tome dokle se stalo u radu. Poslednji put sam u Srbiji prisustvovala tako žučnoj raspravi kad se odlučivalo da li će kolokvijum biti pre ili posle praznika, jer bi jedni da idu kućama i to što pre otkače, a drugi bi da temeljno spreme gradivo.

Iako su meni govorni jezici interesantniji od programskih, mogu vam reći da je cool kad vidite kako nešto što ste napravili funkcioniše ili ne funkcioniše u praksi. Par klikova, povežete se na mašinu i ona izvršava vaše naredbe.

Za ovu spravu pišemo program

Da bih ublažila ovaj realni, pomalo kritički prizvuk i potencijalno "eto, koliko je bolje tamo", iako se to "tamo" u Srbiji često odnosi na ostatak sveta, ne samo na Majorku, dodala bih da je profesor morao sa šefom katedre da se konsultuje da li bi mogao da mi odloži kolokvijum, jer sam, ako ste čitali, putovala do Portugala. I nakon celog jednog procesa i pregovora, zakazao mi je kolokvijum za neki drugi dan. Jer da sam izostala, ovde svakako ne bih mogla da izadjem u aprilskom, ili daleko bilo vanrednom martovskom roku, iz prostog razloga što ne postoje. A sa propuštenim kolokvijumom ne bih nikako mogla da izađem na ispit.

Profesor je ubeležio +, ja sastavih tekst i sad mi samo preostaje da naučim gradivo Jeste ovaj mesec bio dovoljno puta u mom životu sinonim za štrebanje, izmedju ostalog, ima dovoljno novih stvari u ovom januaru da mi pored znanja i predispitnih obaveza, treba i malo anti-tremaroških trikova. Pa kad ste već stigli do kraja teksta, maknite prstom još malo i držite nam fige. Ne bih se ja bunila da ovde dočekam i oktobar II (ako to ovde uopšte postoji), ali bojim se da neke evropske komisije bi.

Apsolventkinja i brucošknjima vaša!


Monday, January 5, 2015

Komadić Balkana negde ovde

-Kupio sam cipele. Jedva sam našao. 46 broj nemaju!

Uleteo je Aleksandar u stan, deleći svoju shopping muku. Nakon što zaključismo da je prosečno špansko stopalo prilično manje od prosečnog balkanskog, krenula sam u potragu za majonezom bez jaja, u susret Svetom Nikoli.

U hipermarketu čini mi se od vrsta s jajima samo fali onaj s nojevim jajem. Onaj bez jaja nadjoh nekako u Mercadoni prekoputa stana. Osetih se malo specijalno dok sam spuštala u korpu taj proizvod bez glutena, bez jaja, ali s poprilično velikim monopolom koji drži nad nama koji bismo da spremimo nešto posno.

Evo tek sad dok ovo pišem, razmišljam o tome da sam mogla da to potražim u jednoj od bugarskih prodavnica u Palmi. Jednu sam posetila ranije, a čuh da ih ima nekoliko.

Tu negde, blizu El Corte Inglesa

Balkanski sir, 3 u 1 kafa, turšija, ajvar...sledeći put ću i za majonez da proverim. Verujem da su ove prodavnice glavno odredište gde vodi nostalgični balkanski stomak.

Zimske čarolije

Četvoro Srba i dva Makedonca - toliko nas je trenutno ovde na Euroweb programu i osim što poprimamo duh ovog divnog ostrva, rado podelimo komadić Balkana sa ostalima, što iz priložene fotke možete videti.

Svetinikolski selfie

Srpsko-makedonsko-bugarsko-balkanski nije baš svakodnevica na ulici, ali nismo jedini sa ovog područja. Već prvog dana upoznasmo ljubaznu Srpkinju udatu ovde, koja nam je pokazala na aerodromu kako da stignemo do autobusa, a pre neki dan nas jedna častila sushi-jem u obližnjem restoranu uz reči "ma nek ste vi došli...da imam nekog ovde da mi priča srpski".

I ima ih još. Verujem dovoljno da ih bude premalo za ovaj tekst. Ali eto izdvojih neke drage momente.

Nisu oni jedini sa kojima može da se prozbori koja srpska reč.

-Where are you from?
-From Serbia.
-Je*** ti mater!

Ovaj dijalog doživeo je Aca u kafiću. Opsovan je iz najbolje namere. Devojka je samo htela da se pohvali da zna ponešto od našeg jezika. Ostatak konverzacije odvijao se na engleskom...ili se nije odvijao...u te detalje ne bih da sada ulazim.

Bugarsku diskoteku, za koju sam čula da postoji, još uvek nisam posetila. Za sada mi prijaju latino ritmovi. Nostalgija za muzikom zadesi nas ponekad kad se spremamo za izlazak, ali sva sreća youtube nas uvek fino razume. Tu i tamo javi se poneko sećanje na burek, pogotovo onaj nakon izlaska i povratka kući u zoru, Aca uzdahne jer mu kod kuće sezona suvog mesa...

-A tvoja baba kako mesi slavski kolač?
-Veze nemam. Zvaću je na skype.

Baka - živa zbirka recepata

Proslavismo Svetog Nikolu i zalismo rakijom iz gore pomenute prodavnice.

Kako običaji nalažu

Mada sam se rado vratila sangrii, tu je Balkan negde u meni. Dovoljno da se ne zaboravimo, a ni previše da smeta u pohode na nove ukuse, zagrljaje, obale...